петак, 7. децембар 2007.

Opasni spojevi namirnica i lekova

Veoma često supstance iz lekova, u kombinaciji sa komponentama hrane, obrazuju jedinjenja koja se ili slabo apsorbuju ili onemogućavaju leku da deluje na organizam. Na primer, ako pijete antibiotik iz grupe tetraciklina, trebalo bi da izbacite iz ishrane mleko i mlečne proizvode zato što joni kalcijuma iz tih namirnica formiraju sa tetraciklinima jedinjenja koja snižavaju njihovo dejstvo. Isto tako, smanjuje se delovanje preparata gvožđa ako u isto vreme jedete orašaste plodove, mlečne i pšenične proizvode, ili pijete čaj i kafu.

Sulfonamidi („baktrim”), glikozidi (pojačavaju kontrakcije srčanog mišića) i sredstva protiv stvaranja tromba hemijski su veoma srodni sa belančevinama. Stoga u vreme uzimanja tih preparata treba ograničiti količinu belančevina na trpezi (manje crvenog mesa, piletine, ribe, masnog sira, mahunarki). Te namirnice ne treba potpuno izbaciti već samo smanjiti i pri tom strogo poštovati vreme uzimanja lekova.

Kako se menja lek

Pod uticajem hrane menja se apsorpcija lekova. Tako, recimo, masti smanjuju lučenje želudačnog soka i slabe peristaltiku (pokrete) želuca, što usporava varenje hrane, a to znači da će se i lekovi uzeti posle takvog obroka sporije apsorbovati. Ali te iste masti su neophodne za apsorbovanje preparata rastvorljivih u mastima (vitamina A, E, K, antikoagulanata, „dijazepama” i sl.). Šećer i slatkiši usporavaju pražnjenje želuca, a to dovodi do zadrške pri apsorpciji sulfadimetoksina i sličnih preparata, kao i mnogih drugih lekova.

Želudačni sokovi snažno utiču na procese preobražaja lekova u organizmu. Našte srca, to jest na prazan stomak, kada je kiselost želudačnog soka slaba, treba uzimati takve preparate kao što su glikozidi za srce, kao i one lekove koji ne oštećuju sluzokožu želuca. Lekovi koji se piju našte srca brže se apsorbuju.

Za vreme jela kiselost želudačnog soka je veoma velika, što bitno utiče na stabilnost lekova i njihovu apsorpciju u krvotok. U kiseloj sredini delimično se snižava dejstvo „eritromicina”, „linkomicina”, „hidrohlorida” i drugih antibiotika.

Kakva treba da bude hrana

U slučaju lečenja aspirinom ili acetil-salicidnom kiselinom, hrana treba da bude siromašna belančevinama, mastima i ugljenim hidratima. U protivnom, apsorpcija preparata se dvostruko smanjuje, što nije nimalo zanemarljiv podatak. A jela od ribe mogu da isprovociraju krvarenje.

Terapeutska efikasnost sulfonamida znatno slabi ili se skoro sasvim gubi ako se konzumiraju sa namirnicama koje sadrže folnu i benzoatnu kiselinu (spanać, salata i brusnice).

Dugotrajno lečenje reumatoloških oboljenja salicilatima („aspirin”) i nesteroidnim preparatima („naproksen”, „ibuprofen”, „diklofenak”) nadražuje sluzokožu želuca i creva i može čak da izazove krvarenje. Takvi bolesnici moraju da paze na ishranu da ne bi dodatno iritirali organe za varenje, što znači da treba da izbegavaju takozvanu tešku hranu bogatu vlaknima, na primer presno povrće, pečurke, pržene namirnice, mesne i riblje čorbe.

Voda je bolja od sokova

Na kiselost želudačnih sokova utiče i ono što pijete, a naročito napici s kojima uzimate lekove. To su, pre svega, sokovi od bobičavog voća (jagode, maline, kupine, borovnice...), kafa, čaj i mleko. Kiseli sokovi od voća i povrća mogu da ponište farmakološki efekat nekih antibiotika („eritromicina”, „ampicilina”...) i usporavaju apsorpciju paracetamola, „ibuprofena” i sličnih preparata.

S mlekom ne treba piti tablete obložene filmom koji ih štiti od dejstva kiseline (pankreatin, bisakodil) jer će se taj omotač rastvoriti ne stigavši do mesta predviđenog za njegovu apsorpciju.

Mnogi napici sadrže tanine, koji mogu da pojačaju dejstvo leka i dovedu do predoziranja. Posebno je opasan grejpfrut, koji može da pojača ili promeni delovanje mnogih preparata.

U mleku se nalazi kalcijum-kazeinat, koji onemogućava apsorpciju tetraciklina i linkomicina. S mlekom se piju samo lekovi koji nadražuju sluzokožu želuca, ne vezuju se za belančevine i kalcijum iz mleka. Praktično sve lekove treba piti s pola čaše obične vode i to najbolje u stojećem položaju.

Dakle, odgovarajuća ishrana za vreme lečenja određenim preparatima može biti dopunski terapeutski faktor, a nemaran odnos prema ishrani može da poništi celokupno lečenje i nanese štetu organizmu.

Нема коментара: